Teorija sagorevanja ugljena

Gorejevanje je brza hemijska reakcija između goriva i kiseonika. Kada se gorive elementi goriva kombinuju sa O2, ispušta se toplinska energija. Tijekom gorevanja, gorive elementi poput ugljika, sumpora, vodika itd. kombiniraju se s kiseonikom i proizvode odgovarajuće oksidi. Izvor kiseonika u gorevanju goriva je zrak. Po volumenu, u zraku je 21% kiseonika, a po masi 23,2%. Iako u zraku postoji 79% (po volumenu) azota, on nema ulogu u gorevanju.
Stvarno, azot nosi toplinu proizvedenu tijekom gorevanja do dimnjaka kotla. Prema teoriji gorevanja, količina zraka potrebna za gorevanje je ta koja pruža dovoljno O2 da potpuno oksidira gorive elemente goriva. Ova količina zraka obično se naziva STOHIOMETRIJSKA POTREBA ZA ZRAKOM.

Ova količina zraka ovisi o prirodi goriva. STOHIOMETRIJSKE POTREBE ZA ZRAKOM za različita goriva dobivaju se analizom goriva, a date su u tabularnom obliku ispod,

Gorevanje ugljena

Za dovoljno zraka,

Već smo rekli da je po masi 23,2% O2 prisutan u zraku. Stoga je količina zraka potrebna da pruži 2,67 g O2

Prema idealnoj teoriji gorevanja, nakon gorevanja 1 g ugljika (C), proizvod gorevanja sadrži samo 3,67 g CO2 iN2.

Gorevanje ugljena uz nedovoljan zrak

Po masi, potreba za zrakom da pruži ovu količinu O2 je

Nakon gorevanja 1 g ugljika (C), proizvod gorevanja sadrži samo 2,33 g CO iN2.
Iz jednačina (1) i (2) jasno je da zbog nedostatka zraka tijekom gorevanja, gubitak topline tijekom gorevanja 1 g ugljena iznosi.

Gorevanje sumpora

Dakle, zrak potreban za gorevanje 1 g sumpora je

Dakle, proizvod gorevanja, nakon završetka gorevanja 1 g sumpora, sadrži 2 g SO2 i