Sa stalnim rastom potražnje za električnom energijom i povećanjem složenosti električnih sistema, okruženje u kojem operišu oprema podstaciona postaje sve složenije. To dovodi do većih zahteva za održavanjem. Primarni cilj održavanja je da se osigura da oprema radi u dobroj kondiciji putem pregleda, održavanja i popravki, kako bi se spriječili i eliminovali potencijalni propali koji mogu uticati na snabdevanje strujom. Trenutno, rad na održavanju podstaciona uglavnom obuhvata tri aspekta: redovno pregledanje, preventivno održavanje i korigativno održavanje.
Redovno pregledanje uključuje redovne patrolne pregleda i detekcije kako bi se pravo vreme identifikovali bilo koji neobični stanovi opreme. Zatim se preduzimaju odgovarajuće mere kako bi se rešili tih problema i spriječili pojavu propala. Preventivno održavanje, s druge strane, ima za cilj proširenje vremena službe opreme i poboljšanje njenog operativnog pouzdanosti kroz redovne inspekcije i održavajuće zadatke. Korigativno održavanje se izvršava kada oprema ne radi ispravno. Uključuje brzo dijagnostikovanje propala, popravku, vraćanje opreme u normalnu operaciju i osiguranje bezbednosti i stabilnosti električnog sistema.
Veoma je značajno predložiti seriju optimizacionih strategija u odgovoru na postojeće probleme u trenutnom radu na održavanju podstaciona. Formulisanjem naučnih planova održavanja, uvodjenjem naprednih tehničkih sredstava, jačanjem obuke osoblja i poboljšanjem nivoa informatizacije, efikasnost i kvalitet rada na održavanju može biti efektivno poboljšan, što će osigurati normalnu operaciju opreme podstaciona i dalje garantovati stabilnu operaciju električnog sistema. Ovaj članak će detaljno istražiti te optimizacione strategije, analizirati njihove metode implementacije i efekte, sa ciljem da pruži vredne reference i smernice za rad na održavanju podstaciona.
Održavanje podstaciona uglavnom uključuje pregled, održavanje i popravku opreme kako bi se osigurala njen normalna operacija.
Na opremu podstaciona vrše se redovni patrolni pregledi kako bi se detektirali i eliminirani potencijalni propali. Ovi pregledi obično uključuju vizualne pregleda, auditivne pregleda i termografske pregleda kako bi se osiguralo da oprema radi pod normalnim radnim uslovima. Putem redovnih pregleda, neobični stanovi opreme mogu se pravo vreme identifikovati, a odgovarajuće mere preduzeti kako bi se ih rešili, previđajući potencijalne probleme.
Kroz redovne inspekcije i održavanje opreme, potencijalni problemi opreme mogu se unaprijed identificirati i rešiti kako bi se spriječili propali. Preventivno održavanje uključuje zadatke kao što su čišćenje, smeđenje, zategivanje i podešavanje. Ove održavajuće aktivnosti su dizajnirane da prošire vreme službe opreme, smanje stopu propala i poboljšaju operativnu pouzdanost opreme. Na primjer, redovna zamena transformatornog ulja, mehanički operativni pregled prekidača i kalibracija zaštitnih uređaja.
Kada oprema ne radi ispravno, propali se brzo eliminiraju i popravljaju kako bi se vratila normalna operacija opreme. Korigativno održavanje uključuje dijagnozu propala, određivanje lokacije propala, zamenu ili popravku defektne komponente, kao i testiranje i vraćanje opreme nakon propala. Tijekom procesa korigativnog održavanja, potrebno je brzo i tačno identificirati uzrok propala i preduzeti efektivne mere kako bi se rešio, kako bi se vratila normalna operacija opreme u najskorije moguće vrijeme i osigurala bezbednost i stabilnost električnog sistema.
Glavni radni procesi održavanja podstaciona su sažeti kao što je prikazano na Slici 1. Kroz ove održavajuće zadatke, može se efektivno garantovati normalna operacija opreme podstaciona, a poboljšana pouzdanost i bezbednost električnog sistema. Održavanje podstaciona nije samo jednostavno održavanje opreme; to je ključna zaštita za bezbednu operaciju celog električnog sistema. Stoga, formulisanje razumne strategije održavanja, usvajanje naprednih održavajućih tehnologija i sredstava, i jačanje obuke održavajućeg osoblja su ključni za poboljšanje kvaliteta i efikasnosti rada na održavanju podstaciona.

U praktičnoj operaciji, postoje određeni problemi u radu na održavanju podstaciona koji utiču na efikasnost i kvalitet održavanja [6-8].
Planovi održavanja nekih podstaciona nedostaju naučne i racionalne elemente. Često se ne uzimaju u potpunosti u obzir stvarni radni uslovi i istorija propala opreme. Takvi nerazumni planovi održavanja mogu dovesti do nepravilnog raspoređivanja vremena održavanja, štete resursima održavanja, i neka oprema se ne održava pravo vreme, što utiče na efikasnost i efektivnost ukupnog rada održavanja.
Održavanje nekih podstaciona još uvijek zavisi od tradicionalnih ručnih operacija i jednostavnih detektorskih alata, nedostaju napredne tehnologije detekcije i dijagnoze. Na primjer, mnogi podstacioni nisu široko primijenili napredne tehnologije kao što su infracrvena termografska, ultrazvučna detekcija i detekcija parcijalne rasipanja. To dovodi do toga da neki potencijalni propali ne mogu biti pravo vreme detektirani i rešeni, što utiče na kvalitet i pouzdanost rada održavanja.
Tehnički nivo i profesionalna kvaliteta održavajućeg osoblja varira. Neki ljudi nedostaju sistematsko profesionalno obučavanje i praktični iskustvo. Ova situacija ne samo što utiče na gladak napredak rada održavanja, ali može dovesti i do operativnih grešaka ili nepravilnog tretmana tijekom procesa održavanja, povećavajući tajna propala opreme.
Neki podstacioni nedostaju moderne informacione sisteme upravljanja, a metode upravljanja podacima i informacijama o održavanju su još relativno zastarele. Niski nivo informatizacije dovodi do haotičnog upravljanja informacija o održavanju, što čini teškim efektivno beleženje, praćenje i analizu istorije operacije i održavanja opreme. Ova situacija ne samo što utiče na transparentnost i sledljivost rada održavanja, nego i sprječava analizu uzoraka propala opreme i formulisanje strategija preventivnog održavanja.
U odgovoru na gore navedene probleme, stavljaju se sledeći predlozi za optimizaciju strategija održavanja podstaciona:
Plan održavanja je temelj za osiguranje redovnog napretka rada održavanja. Da bi se formulirao naučni plan održavanja, potrebno je u potpunosti uzeti u obzir radni status, istoriju propala i uslove korišćenja opreme. Prvo, treba izvršiti kompleksnu procjenu i nadzor stanja opreme podstaciona, a koristiti tehnologiju big data analize kako bi se analizirali istorijski podaci o radu opreme kako bi se predvidjeli trendovi propala opreme. Drugo, prilikom formulisanja plana održavanja, treba u potpunosti uzeti u obzir važnost opreme, radni opterećenje i sezonske faktore, i razumno organizirati vreme održavanja kako bi se izbegli veliki održavajući zahvati tokom perioda visokog potiska za električnu energiju. Konačno, plan održavanja treba biti fleksibilan i dinamički prilagođen stvarnim radnim uslovima opreme kako bi se osigurala pravo vreme i efektivnost rada održavanja.
Savremene tehnologije detekcije, kao što je infracrvena termografska tehnologija, mogu pravo vreme detektirati distribuciju temperature na površini opreme i identificirati pregrejane dijelove. Tehnologija detekcije parcijalnog rasipanja može davati ranu upozorenja kada dođe do parcijalnog rasipanja u izolacionim materijalima opreme, sprečavajući propale izolacije. Ultrazvučna tehnologija detekcije može identificirati mehaničke propale unutar opreme hvatanjem zvučnih signala tokom njenog rada. Takođe, online sistem nadzora može se primijeniti za stvarno vreme nadzora ključne opreme podstaciona, pravo vreme dobijanje podataka o radnom stanju opreme, brzo detektiranje i rešavanje anormalnosti opreme, smanjujući vreme neaktivnosti zbog propala.
Profesionalna kvaliteta i tehnički nivo održavajućeg osoblja su garancija kvaliteta rada održavanja. Treba regularno obučavati održavajuće osoblje, pokrivajući primjenu najnovijih tehnologija održavanja, metode dijagnoze propala opreme, vještine hitne akcije i sigurnosne procedure rada. Model obuke može kombinovati teorijsko učenje s praktičnim radom kako bi se poboljšala učinkovitost obuke. Također, održavajuće osoblje treba poticati na učešće u tehničkim razmjenama i aktivnostima dijeljenja iskustva u industriji kako bi se pratile najnovije tehnološke trendovi i napredne iskustva, poboljšavajući sopstveni tehnički nivo. Obuka održavajućeg osoblja treba također uključivati obuku menadžerskih vještina kako bi se poboljšale njihove menadžerske sposobnosti u formulisanju i implementaciji planova održavanja.
Informatizacija je važno sredstvo za postizanje naučnog upravljanja radom održavanja. Treba uspostaviti savremeni informacioni sistem upravljanja održavanjem kako bi se ostvarilo digitalno upravljanje informacijama o održavanju. Kroz informacioni sistem, podaci poput radnog stanja, zapisa o održavanju i istorije propala opreme mogu biti centralno upravljani, olakšavajući upit i analizu podataka. Također, informacioni sistem može automatski generisati planove održavanja i provesti inteligentno raspoređivanje, poboljšavajući naučnost i efikasnost rada održavanja.
Formiranjem zdravstvenih dnevnika opreme i pravo vreme ažuriranjem podataka o operaciji i održavanju opreme, može se stvarno vreme monitorisati i procjeniti radno stanje opreme, pružajući podatkovnu podršku za odluke o održavanju. Informacioni sistem se također može kombinovati s tehnologijom interneta stvari kako bi se realizirao udaljeni nadzor i inteligentna dijagnoza opreme, dalje poboljšavajući efikasnost i kvalitet rada održavanja.
Upravni odsek treba formulirati detaljne regulative održavanja i procedure rada, jasno definirajući odgovornosti i standarde različitih zadataka održavanja. Tijekom procesa održavanja, treba strogo slijediti regulative i procedure rada kako bi se osiguralo da svaki zadatak održavanja teče redovno. Mekanizam nadzora treba da prolazi kroz cijeli proces rada održavanja. Kroz nadzor na mjestu, inspekcije i ocjene performansi, osigurava se da se rad održavanja izvodi prema planu. Bilo kakve probleme koje se pronađu, treba pravo vreme ispraviti kako bi se spriječilo da se akumulacija problema dovede do ozbiljnih posljedica.
Sigurnosni problemi moraju biti visoko naglašeni u radu održavanja. Treba uspostaviti kompletni sistem upravljanja sigurnošću i redovno provoditi obuke i vježbe sigurnosti kako bi se osiguralo da održavajuće osoblje ima dobru svjest o sigurnosti i vještine rada. Na mjestu održavanja treba opremiti nužno sigurnosno opremu, a strogo slijediti sigurnosne procedure rada kako bi se spriječili nesreće. Za opremu s visokim rizikom i segmente, treba provesti ključni nadzor i upravljanje, i preduzeti efektivne sigurnosne mjere kako bi se osigurala sigurna progresija rada održavanja.
Treba jačati saradnju s proizvođačima opreme u radu održavanja kako bi se maksimalno iskoristile njihove tehničke podrške i usluge. Proizvođači opreme obično imaju duboko znanje o performansama i uzorcima propala opreme i mogu pružiti tehničku uputu i obuku za rad održavanja. Održavanje dobre saradnje s proizvođačima omogućava pravo vreme pristup informacijama o tehnološkim nadogradnjama opreme i najnovijim tehnologijama održavanja, poboljšavajući tehnički nivo i efikasnost rada održavanja.
Zaključno, optimizacija strategija održavanja podstaciona zahtijeva napore iz više aspekata, kako je prikazano na Slici 2, kako bi se kompletan poboljšao efikasnost i kvalitet rada održavanja podstaciona i osigurala stabilna operacija električnog sistema.

U budućnosti, nužno je dalje intenzivirati istraživanje i praktičnu primjenu u radu održavanja podstaciona. Promovisanjem inovacija i razvoja tehnologija i pristupa upravljanja, cilj je postići modernizaciju i inteligentizaciju operacija održavanja podstaciona. To ne samo poboljšat će pouzdanost i efikasnost opreme podstaciona, već će značajno doprineti stabilnoj i održivoj operaciji celog električnog sistema.