Metode otkrivanja curenja SF6 za GIS opremu

Za otkrivanje stopa curenja SF6 plina u GIS opremi, kada se koristi kvantitativna metoda otkrivanja curenja, inicijalno sadržanje SF6 plina u GIS opremi mora biti točno izmjereno. Prema relevantnim standardima, greška mjerenja treba biti kontrolirana unutar ±0,5%. Stopa curenja računa se na temelju promjena u sadržaju plina nakon određenog vremenskog perioda, time se procjenjuje zatvorenost opreme.

U kvalitativnim metodama otkrivanja curenja, često se koristi direktna vizualna inspekcija, koja uključuje vizualnu observaciju ključnih područja poput spojeva i ventila GIS opreme za znakove curenja SF6 plina, kao što je nastanak praha. To zahtijeva da inspektori imaju obilno poljsko iskustvo kako bi točno prepoznali fine karakteristike curenja. Tehnike detekcije temeljene na infracrvenoj slici koriste apsorpcijske karakteristike SF6 plina na određenim infracrvenim valnim duljinama. Tijekom detekcije, valna duljina infracrvenog termografa treba biti postavljena oko 6 μm, omogućujući brzo lokiranje potencijalnih točaka curenja u GIS opremi, s točnošću detekcije do nivoa ppm.

Kada se koristi metoda kapuljaste kutije za otkrivanje stope curenja, potrebno je prilagođeno izraditi odgovarajuću zapečaćenu kapuljastu kutiju prema specifičnim dimenzijama GIS opreme. Omjer volumena unutrašnjosti kapuljaste kutije i volumena opreme obično se kontrolira između 1,2 i 1,5 kako bi se osiguralo relativno stabilno okruženje za detekciju i time dobiveni točni podaci o curenju.

Za masensku spektrometriju plina u otkrivanju curenja SF6, točno mjerenje mase jonova i relativne obilnosti omogućuje identifikaciju vrlo malih količina curenja SF6, s granicom detekcije do nivoa ppb, što pruža snažnu podršku ranoj detekciji potencijalnih curenja.

Kada se primjenjuje metoda padanja tlaka za otkrivanje stope curenja, potrebno je kontinuirano pratiti promjene unutarnjeg tlaka u GIS opremi, s zapisivanjem vrijednosti tlaka svakih 24 sata. Količina curenja računa se na temelju idealnog zakona o plinovima, uzimajući u obzir utjecaj faktora okruženja poput temperature i tlaka tijekom izračuna.

Metoda raspršenja lasera detektira curenje SF6 plina analizom signala raspršenog svjetla generiranog interakcijom između lasera i curenog plina. U praksi, snaga izlaza lasera treba biti prilagođena između 5–10 mW kako bi se osigurala osjetljivost i točnost detekcije.

Metoda težnjenja adsorbenta određuje curenje mjerenjem promjene težine adsorbenta prije i poslije apsorpcije SF6 plina. Obično se kao adsorbent koristi aktivirani alumin, koji ima učinkovitost apsorpcije od 0,2–0,3 g SF6 po gramu adsorbenta na 25°C, omogućujući izračun stope curenja.

Elektrokemijska detekcija koristi senzore koji reagiraju elektronički na SF6 plin za detekciju curenja. Ova metoda tipično ima vrijeme odgovora unutar 1–3 minuta, omogućujući stvarno vrijeme praćenja koncentracije SF6 plina oko GIS opreme za brzo prepoznavanje curenja.

Ulazni detektor prepoznaje curenje SF6 plina na temelju ulaznih signala generiranih tijekom curenja plina. Tijekom detekcije, frekvencija ulaznog senzora obično se postavlja između 20–100 kHz, efektivno detektirajući slabe ulazne signale proizvedene manjim curenjima.