Model šljivovog pudingu je povijesni znanstveni model atoma koji je predložio J.J. Thomson 1904. godine, kratko nakon što je otkrio elektron. Model pokušava objasniti dvije svojstva atoma koje su tada bile poznate: elektroni su negativno naelektrizirani čestice, a atomi nemaju neto električnu nabojku.
Model šljivovog pudingu predlaže da se atom sastoji od sfere pozitivnog naboja, koja se naziva pudin, u kojoj su ugrađeni elektroni, poput šljiva u dezertu. Elektroni su bili raspoređeni u ljuske i ravnotežili pozitivni naboj sfere.
Model šljivovog pudingu bio je prvi model koji je dodijelio specifičnu unutrašnju strukturu atomu, i temeljio se na eksperimentalnim dokazima i matematičkim formulama. Međutim, ubrzo je zamijenjen točnijim modelom atoma nakon novih otkrića.
Thomson je bio engleski fizičar koji je provodio eksperimente s katodnim zracima, koji su zračne svjetlosti elektrona emitirane sa metalne ploče kada se električna struja primijeni. Izmjerio je omjer naboja i mase elektrona i utvrdio da je mnogo manji od onog bilo kojeg poznatog atoma. Zaključio je da su elektroni subatomske čestice prisutne u svim atomima.
Thomson je također znao da su atomi električno neutralni, što znači da nemaju ukupnu nabojku. Zaključio je da mora postojati neka pozitivna nabojka u atomima koja anulira negativnu nabojku elektrona. Također je pratio rad Williama Thompsona (Lorda Kelvina), koji je prije jedne godine predložio model pozitivne sferne čestice atoma.
Thomson je objavio svoj model šljivovog pudingu 1904. godine u vodećem britanskom znanstvenom časopisu. Opisao je atome kao sfere uniformnog pozitivnog naboja, s elektronima raspoređenim kao točkasti nabojevi u ljuskama. Koristio je matematičke formule za izračunavanje sila između elektrona i sfere te između elektrona samih.
Model Thompsona bio je pokušaj objasniti atomske strukture tvari i obuhvatiti njihove kemijske i električne svojstva. Bio je također u skladu s klasičnom mehanikom, koja je tada bila dominantna teorija fizike.
Model šljivovog pudingu imao je neke probleme i ograničenja koja su ga sprečavala da objasni neka opažena pojave i eksperimentalne rezultate.
Jedan problem je bio taj što nije mogao objasniti emisiju različitih frekvencija svjetlosti iz atoma kada su oni pobuđeni vanjskim izvorima energije. Na primjer, kada su atomi vodika izlagani električnosti, emitiraju spektar svjetlosti koji se sastoji od različitih boja ili valnih duljina. Prema modelu Thompsona, atomi vodika bi trebali emitirati samo jednu frekvenciju svjetlosti, budući da imaju samo jedan elektron.
Drugi problem je bio taj što nije mogao objasniti odbijanje alfa čestica od atoma. Alfa čestice su pozitivno naelektrizirane čestice koje se emitiraju iz radioaktivnih elemenata. 1909. godine, Ernest Rutherford je proveo eksperiment u kojem je ispalio alfa čestice na tanki list zlatne folije. Očekivao je da će većina proći kroz s malim ili bez odbijanja, jer bi pozitivna nabojka atoma trebala biti ravnomjerno raspršena prema modelu Thompsona.
Međutim, utvrdio je da su neke alfa čestice odbijene pod velikim kutovima, a neke čak su se vratile. To je pokazalo da mora postojati koncentrirana regija pozitivnog naboja u atomima koja je odbijala alfa čestice. Rutherford je tu regiju nazvao jezgrom i predložio novi model atoma u kojem elektroni kruže oko male i gusto popunjene jezgre.
Rutherfordov jezgreni model atoma bio je uspješniji od modela šljivovog pudingu Thompsona u objašnjavanju različitih pojava i eksperimenata. Također je otvorio put za daljnja otkrića o strukturi i ponašanju atoma.
Model šljivovog pudingu možda i nije bio točan, ali nije bio beskoristan. Bio je važan korak u razvoju atomske teorije i moderne fizike. Temeljio se na znanstvenim dokazima i logici, i potaknuo je daljnja istraživanja i eksperimentiranje.
Model šljivovog pudingu je također pokazao da atomi nisu nedjeljivi ili neizmjenjivi, kao što su mislili neki drevni filozofi. Otkrio je da atomi imaju unutrašnju strukturu i subatomske čestice, što je otvorilo nove mogućnosti za razumijevanje tvari i energije.
Model šljivovog pudingu također je imao utjecaj na druge znanstvene i kulturne discipline. Na primjer, inspirirao je Nielsa Bohra da razvije svoj kvantni model atoma, koji je uključivao i klasičnu i kvantnu mehaniku. Također je inspirirao neke umjetnike i pisce da ga koriste kao metaforu ili simbol za razne koncepte i teme.
Model šljivovog pudingu možda je zamijenjen boljim modelom, ali i dalje ima neku povijesnu i znanstvenu vrijednost. Bio je prvi model koji je predlagao specifičnu strukturu za atome, i potaknuo je daljnja istraživanja i otkrića. Također je utjecao na druge znanstvene i kulturne discipline, i ostaje dio povijesti atomske teorije.
Model šljivovog pudingu bio je rani pokušaj objašnjavanja atoma od strane J.J. Thompsona 1904. godine. Predlagao je da se atom sastoji od sfere pozitivnog naboja s elektronima ugrađenim u nju. Model je pokušavao obuhvatiti svojstva atoma i tvari, ali nije uspio objasniti neke pojave i eksperimente. Ubrzo je zamijenjen Rutherfordovim jezgrenim modelom atoma, koji je uveo koncept jezgre. Model šljivovog pudingu nije bio točan, ali je bio važan korak u razvoju atomske teorije i moderne fizike.
Izjava: Poštujte original, dobre članke vrijede podijeliti, ako postoji kršenje autorskih prava kontaktirajte za brisanje.