
Par se smatra suhom i zasićenim kada na tom određenom pritisku njegova temperatura iznosi temperature ključne tačke. U praksi je teško proizvesti suh par, a par često sadrži kapljice vode. Dakle, par generisan u bubnjaku kotla često je mokar i sadrži neku vlagu. Ako vodeni sadržaj para iznosi 7% po masi, tada se frakcija sušnosti para kaže da je 0.93, što znači da je par samo 93% suh.
Entalpija isparenja mokrog para izražava se kao proizvod specifične entalpije (hfg) i frakcije sušnosti (x). Toplotni sadržaj mokrog para i suhog zasićenog para razlikuju se. Suh zasićeni par ima veći toplotni sadržaj (korisnu energiju) od mokrog para.
Stvarna entalpija isparenja
Stvarna ukupna entalpija mokrog para
Gde, hf predstavlja entalpiju tečnosti.
Gustoća vode je veća od gustoće para, tako da je specifični obujam vode mnogo manji od specifičnog obujma para.
Dakle, kapljice vode u mokrom paru zauzimaju zanemarljiv prostor, a specifični obujam mokrog para je manji od specifičnog obujma suhog para i dat je formulom:
Stvarni specifični obujam = x vg
Gde, vg predstavlja specifični obujam suhog zasićenog para
Odnos entalpije i temperature za različite opsege pritiska grafički je prikazan u faznom dijagramu.
Kada se voda zagrijava od 0oC do njenog temperaturu zasićenja na atmosferskom pritisku, sledi liniju zasićene tečnosti dok ne primi sve svoje likvidne entalpije hf i predstavlja se (A-B) na faznom dijagramu.
Bilo kakvo dodatno dodavanje toplote rezultira promenom faze u zasićeni par i predstavlja se (hfg) na faznom dijagramu, tj. B-C
Kada se primeni toplota, tečnost počinje da menja fazu od tečnosti u par, a onda frakcija sušnosti mesevine počinje da se povećava, tj. kreće se prema jedinici. Na faznom dijagramu, frakcija sušnosti mesevine iznosi 0.5 tačno na sredini linije B-C. Slično tome, na tački C na faznom dijagramu, vrednost frakcije sušnosti iznosi 1.