Centralizirana nasuprot distribuiranoj solarnoj energiji: Ključne razlike
Razlike između centraliziranih i distribuiranih fotovoltaičkih (PV) elektranama
Distribuirana fotovoltaička (PV) elektrana odnosi se na sustav proizvodnje električne energije sastavljen od više malih PV instalacija raspoređenih na različitim lokacijama. U usporedbi s tradicionalnim velikim centraliziranim PV elektranama, distribuirani PV sustavi nude sljedeće prednosti:
Fleksibilna raspodjela: Distribuirani PV sustavi mogu se fleksibilno instalirati u skladu s lokalnim geografskim uvjetima i potrebama za strujom—u različitim prostorima poput krovova, parkirališta, industrijskih lokacija i drugdje.
Jednostavna povezanost na mrežu: Budući da su distribuirani PV sustavi obično smješteni blizu električnih opterećenja, minimiziraju udaljenost prijenosa, smanjuju gubitke struje i troškove izgradnje infrastrukture za dugoročni prijenos, time unaprijeđuju ukupnu energetsku učinkovitost.
Mogućnost lokalne opskrbe strujom: Ovi sustavi mogu direktno snabdevati strujom bliže korisnike, smanjujući ovisnost o glavnoj mreži i poboljšavajući lokalnu pouzdanost opskrbe strujom.
Stabilnost i pouzdanost sustava: Sastavljeni od više neovisnih malih jedinica, distribuirani PV sustav osigurava da neuspjeh jedne jedinice ne značajno utječe na cijeli sustav—unaprijeđujući ukupnu otpornost i operativnu stabilnost.
Iscrpljivi izvori energije: Distribuirani PV iskorištava sunčevu energiju putem fotovoltaičke tehnologije, čime se stvara čist i ekološki prihvatljiv izvor energije koji smanjuje ovisnost o fosilnim gorivima.
Podrška prijelazu na novu energiju: Široko korištenje distribuiranog PV ubrzava transformaciju mješavine energija, smanjuje ovisnost o konvencionalnim izvorima energije i doprinosi održivom razvoju.
U suprotnosti, centralizirane PV elektrane su velike instalacije izgrađene u udaljenim područjima s visokim solarnim zračenjem (npr. pušte), gdje se električna energija proizvodi u velikim količinama i prenosi se na velike udaljenosti do centara opterećenja putem visokonaponskih prijenosnih linija. Iako su učinkovite po veličini, one uključuju veće gubitke pri prijenosu, veće investicije u infrastrukturu i manju fleksibilnost u odabiru lokacije i integraciji s krajnjim korisnicima.
