Wiedemann–Franzov zakon
Wiedemann–Franzov zakon je odnos u fizici koji povezuje električnu provodljivost metala s njegovom toplinskom provodljivošću. Kaže da je omjer električne provodljivosti i toplinske provodljivosti metala proporcionalan temperaturi i jednak konstanti poznatoj kao Lorenzov broj. Wiedemann–Franzov zakon nazvan je po njemačkim fizičarima Georgu Wiedemannu i Robertu Franzu, koji su ga prvi predložili u sredinu 19. stoljeća.
Izvođenje Wiedemann–Franzovog zakona:
Matematički, Wiedemann–Franzov zakon može se izraziti kao:
σ/κ = L T
gdje:
σ – Električna provodljivost metala
κ – Toplinska provodljivost metala
L – Lorenzov broj
T – Temperatura metala
Wiedemann–Franzov zakon temelji se na ideji da provođenje topline i struje u metalu povezano je s gibanjem elektrona metala. Prema zakonu, omjer električne provodljivosti i toplinske provodljivosti metala jest mjera učinkovitosti s kojom elektroni metala prenose toplinu.
Wiedemann–Franzov zakon koristan je za predviđanje toplinske i električne provodljivosti metala pri različitim temperaturama. Koristan je također za razumijevanje ponašanja metala u elektroničkim uređajima, gdje su obije provodljivosti važni faktori. Zakon se općenito smatra dobro aproksimacijom za većinu metala pri niskim temperaturama, ali može propasti pri višim temperaturama ili u prisutnosti snažnih interakcija elektron-fonon.
Ograničenja Wiedemann–Franzovog zakona:
Vrijednost L-a varira ovisno o tvari.
Ovaj zakon ne vrijedi za međuvrijednosti temperature.
U čistim metlima, kako temperatura pada, rastu i σ i κ.
Izjava: Poštujte original, dobre članke vrijede podijeliti, ukoliko postoji kršenje autorskih prava molimo kontaktirajte za brisanjem.
