U kontekstu duboke integracije informatizacije i inteligencije, zaštićeni prostori, kao ključni nosači kritičnih komunikacionih sistema, njihova stabilnost i bezbednost direktno utiču na pouzdanost prenosa informacija i efikasnost rada infrastrukture. Stoga analiza ključnih teškoća (usaglašenje sa okruženjem, dizajn elektromagnetske kompatibilnosti, kontrola preciznosti izgradnje) u instalaciji komunikacionih kabela u zaštićenim prostorima ima značajan inženjerski vrednost.
1 Teškoće u instalaciji komunikacionih kabela u zaštićenim prostorima
1.1 Problemi u usklađivanju izbora kabela
Strukture poput pletenih/plemenastih ekraniranih kabela, ako nisu usklađene sa frekvencijom prenosa, dovode do odstupanja karakteristične impedancije, što utiče na stabilnost/tocnost signala. Materijali otporni na vremenske uslove (fluoroplastična izolacija, metalna oklopna omotačka) zadovoljavaju potrebe za radom u surovim okruženjima, ali njihova visoka tvrdoća/rigidnost stupa u konflikt sa fleksibilnošću izgradnje, čime se povećava rizik od oštećenja izolacije/pucanja oklopa tokom savijanja/razvlačenja, što ugrožava kvalitet instalacije.
1.2 Konflikti u planiranju rute i dizajnu protiv interferencije
Zbog ograničenja prostora, kada su linije snažnog i slabog struja položene paralelno previše blizu jedne druge, alternativni elektromagnetski polja iz snažnih strujnih krugova interfiriraju sa signalima slabe struje putem kopliranja, dovodeći do distorzije/zatamljenja. Loše izolovana preklapanja u složenim prostorima povećavaju elektromagnetsko kopliranje između para žica, što dovodi do problema kros-talasa. Nepravilno zemljenje ekraniranja (bez poštovanja principa jedne tačke/jednakopotencijalne veze) dovodi do strujnih petlji zbog razlike potencijala, pogoršavajući interferenciju i ugrožavajući stabilnost komunikacionog sistema.
1.3 Izazovi u preciznosti izgradnje
Nepravilno završavanje ekraniranih kabela dovodi do oštećenja ekraniranih slojeva ili nezanesljivog zemljenja, povećavajući otpor zemljenja, oštećujući integritet ekraniranja i dopuštajući vanjsku interferenciju/iscipanje internih signala, smanjujući efikasnost ekraniranja. Nedovoljno vatrogasno zatvaranje (razmaci iz loše ispunjenog vatrogasnog blata) ne blokira plamene/dim. Defektan zaštita od vlage (mehurići/neuniformna lepljiva masa) dopušta prolazak vlage, što dovodi do dugoročnog starenja izolacije/korozije vodilaca, ugrožavajući pouzdanost/bezbednost komunikacionog sistema.
2 Tačke kontrole kvaliteta pri instalaciji komunikacionih kabela u zaštićenim prostorima
2.1 Izbora kabela i inspekcija materijala
Izbor kabela treba da bude usklađen sa potrebama zaštićenog prostora: Za elektromagnetsko ekraniranje koristiti kable sa pletenom bakarnom mrežom (gustoća pletenja ≥ 90%) ili dvostruko ekranirane (plemeno + pleteno) strukture kako bi se osigurala anti-interferentna sposobnost visokih frekvencija. Za surova okruženja (visoka temperatura, vlaga), koristiti kable sa poliimid izolacijom (otpornost na temperaturu ≥ 200 °C) ili IP68 certifikovane zapečaćene maslinastim uljem kable. Inspekcija materijala: Bakarni vodilci moraju da zadovolje standarde čistoće (≥ 99.99%), prodirnosti (20% - 24%) i odstupanja preseka (± 0.5%). Ekranirani slojevi testiraju se za pokrivenost, prodirnost na lom (≥ 300%) i otpor ekraniranja (≤ 0.5 Ω/m na 100 kHz) kako bi se osigurala osnovna performansa.
2.2 Planiranje rute i položenje
Planiranje rute sledi princip deljenja izolacije/protiv interferencije: Kabeli snažne, slabe struje i signala snage su položeni u posebne talase (razmak ≥ 500 mm). Metalne particije na presečnim tačkama blokiraju kopliranje. Osjetljivi signali koriste posebne ekranirane cijevi, izbegavajući paralelno položenje s kablama snage dužine > 10 m kako bi se smanjila visokofrekventna interferencija. Tenzija povlačenja tijekom položenja kontrolirana je unutar 80% dopustive tenzije kabela kako bi se spriječilo oštećenje izolacije.
2.3 Kontrola kvaliteta spojeva i završetaka
Ekranirano završetak koristi 360° punokružno štampanje, održavajući otpor kontaktiranja sa oklopi mašica ≤ 0.05 Ω, i prolazeći testiranje prigušenja ekraniranja od 30 MHz - 1 GHz (prigušenje ≥ 60 dB) kako bi se osigurala integritet ekraniranja. Za svarenje koristi se 3% - 5% srebrnasoderzani stanovski legura, kontrolirajući temperaturu na 260 °C ± 10 °C, i hladnje za ≥ 30 s kako bi se osigurali zvorni spojevi. Zemljenje koristi jednotočkovno zemljenje na izvoru signala, održavajući otpor < 1 Ω kako bi se izbegle zemljanske petlje.
2.4 Implementacija zaštitnih mera
Za elektromagnetsko ekraniranje, otvorene rupice u zidovima zatvaraju se berilijum bakarnim rejdama + ekraniranim flangama kako bi se podudarao sa efikasnošću ekraniranja zida i blokirao iscipanje. Spojnice kabela upakirane su u metalne ekranirane kutije, povezane sa ekraniranim slojevima kabela putem svarevanja/štampanja, i praznine ispunjene provodljivom lepljivom masom (provodljivost ≥ 10⁴ S/m) kako bi se osiguralo pravilno ekraniranje.
U zaštiti okruženja: Vatrogasno zatvaranje kombinuje vatrogasne vreće i blato (debljina ≥ 200 mm, u skladu sa UL 1479). Zaštita od vlage koristi trostruku vodootpornu traku (butilska guma, PVC, samovulkaniziruća guma) na spojnici, prolazeći 24-satni test uronjenja (pad otpora izolacije ≤ 10%). Kada se prelazi kroz zone vibracije, instaliraju se metalne cevi (10 Hz - 2000 Hz, amplituda ≤ 0.5 mm) s razmakom ≤ 500 mm za mehaničku zaštitu od oštećenja izazvanih vibracijom.
3 Zaključak
Analizom ključnih teškoća (neuspjeha u elektromagnetskom ekraniranju, loše prilagođenosti okruženju, problema s preciznošću izgradnje) i raspravom o tačkama kontrole kvaliteta, može se osigurati kvaliteta instalacije komunikacionih kabela u zaštićenim prostorima. Buduće istraživanje može se fokusirati na pametno nadziranje (IoT bazirana real-vrijeme procjena statusa kabela, digitalni twin simulacijske platforme) kako bi se predvidjeli rizici vezani za kvalitet, poboljšavajući sigurnost/stabilnost komunikacionih sistema u zaštićenim prostorima.