
Ovaj test pokriva tehniku za potvrđivanje debljine izolacije i omotača naponskih kablova. Dovoljna debljina izolacije i omotača obezbeđuje da naponski kabel ispunjava naponske i mehaničke stresove koji se javljaju tokom životnog veka kabela. Mere takve debljine su neophodne kako bi se verifikovalo da li je u skladu sa određenim ograničenjima ili ne. Ovi dimenzioni osiguravaju bezbedno i pouzdano funkcionisanje kabela.
Ovo je čisto merni proces, stoga uređaje za test treba pažljivo odabrati. Trebalo bi da postoji mikrometer koji može meriti najmanje 0,01 mm varijaciju, vernier kaliper koji može jasno pročitati najmanje 0,01 mm, merni mikroskop sa linearnim uvećanjem od najmanje 7 puta i mogućnosti čitanja do najmanje 0,01 mm, kao i magnifični pribor koji može jasno pročitati najmanje 0,01 mm.
Prvo se različite uzorke treba pripremiti za različite merni instrumente i metode. Uzorci mogu biti dva tipa: prvi su komadi jezgra kabela, a drugi su isečci.

Korišćeni su komadi jezgra ili kabela dužine najmanje 300 mm iz finalnog proizvoda u slučaju okruglog vodnika i vanjskog omotača. Uzorak mora biti isečen iz finalnog proizvoda i uklonjeni svi materijali iznad izolacije ili omotača bez oštećenja izolacije i omotača. Isečci iz kabela koriste se za optička merenja. U ovom slučaju materijali izvan i unutar izolacije ili omotača koji se mere, mogu biti uklonjeni ako je potrebno. Isečak se iseče u dovoljno tanke komade duž ravni koja je okomita na osu kabela. Merenja se preferiraju obaviti na sobnoj temperaturi. Prečnik jezgra kabela i prečnik izolovanog jezgra i kabela sa izolacijom, kao i omotač, mera se pomoću mikrometra ili vernier kalipera. Mere se moraju uzeti okomito na osu jezgra ili kabela.
Merenja treba uzeti na različitim tri tačkama jednakih intervala duž dužine uzorka. Ovi intervali mogu biti oko 75 mm u slučaju uzorka dužine 300 mm. Svako merenje se uzima za prečnik unutrašnjeg i spoljnog dela izolacije ili omotača. Na svakoj tački izvršavaju se dva merenja radi bolje preciznosti. Stoga ukupno 6 merenja prečnika ispod i iznad izolacije/omotača se uzima. Uzimanjem proseka 6 merenih spoljnjih prečnika, dobijamo prosečan mereni spoljni prečnik izolacije/omotača. Slično tome, uzimanjem proseka 6 merenih unutrašnjih prečnika, dobijamo prosečan mereni unutrašnji prečnik izolacije/omotača. Razlika između prosečnog spoljnog i unutrašnjeg prečnika podeljena sa dva predstavlja prosečnu radialnu debljinu izolacije/omotača.

Gdje vizualna ispitivanja uzorka otkrivaju ekscentričnost, koristi se optička metoda uzimanjem isečaka uzorka.
U slučaju isečaka, uzorak se postavlja pod mernim mikroskopom duž optičke ose. Za okrugle uzorke 6 takvih merenja se uzima duž periferije na redovnim intervalima. Za neokružne vodnike, takva merenja se vrše radijalno na svakoj tački gde izgleda da je debljina izolacije minimalna. Broj isečaka uzima se iz uzorka na redovnim intervalima duž njegove dužine tako da ukupan broj takvih merenja bude najmanje 18. Na primer, u slučaju okruglih vodnika, bar 3 isečka se uzima iz uzorka i 6 merenja u svakom isečku se obavljaju. U slučaju neokružnih vodnika, broj isečaka uzima se iz uzorka u zavisnosti od broja tačaka minimalne debljine izolacije. Jer u ovom slučaju merenja se obavljaju samo na tačkama minimalne debljine.
Za komad jezgra/kabela
Gdje, Dout predstavlja prosečna šest merenja za spoljni prečnik izolacije/omotača
Gdje, Din predstavlja prosečna šest merenja za unutrašnji prečnik izolacije/omotača.
Za isečak – prosečno 18 optičkih merenja uzima se kao minimalna debljina izolacije/omotača.
Izveštaj
Naslov – Test za debljinu izolacije/omotača
Tip kabela –
Serija/lot –
Broj kabela/bobine –
Rezultati:
Referentni standard ………………………………
Zaključak – Uzorak ispunjava/ne ispunjava zahteve standarda.
Izjava: Poštujte original, dobre članke su za deljenje, ukoliko postoji kršenje autorskih prava molimo kontaktirajte za brisanje.