
Šunt reaktor definira se kao uređaj koji apsorbira reaktivnu snagu iz električnog sustava i pomaže u regulaciji naponskog nivoa. Šunt reaktori obično se koriste u visokonaponskim prijenosnim vodovima i podstanicama kako bi kompenzirali kapacitivni efekt dugačkih kabela i zračnih vodova. Šunt reaktori mogu biti fiksni ili varijabilni, ovisno o potrebnoj razini regulacije napona.
Šunt reaktori su neophodni za održavanje stabilnosti i učinkovitosti električnih sustava, posebno u prijenosu na velike udaljenosti i integraciji obnovljivih izvora energije. Stoga ih treba redovito testirati kako bi se osigurala njihova performansa i pouzdanost. Testiranje šunt reaktora uključuje mjerenje različitih električnih parametara, poput otpornosti, reaktancije, gubitaka, izolacije, dielektričke čvrstoće, porasta temperature i akustičkog buka. Testiranje šunt reaktora također pomaže u otkrivanju bilo kakvih defekata ili grešaka koje mogu utjecati na njihov rad ili sigurnost.
Postoje različiti standardi i postupci za testiranje šunt reaktora, ovisno o vrsti, ocjeni, primjeni i proizvođaču uređaja. Međutim, jedan od najčešće korištenih standarda je IS 5553, koji specifičira teste koji se moraju provesti na ekstra visokonaponskim (EHV) ili ultra visokonaponskim (UHV) šunt reaktorima. Prema ovom standardu, testovi se mogu kategorizirati u tri grupe:
Tipovi testova
Redoviti testovi
Posebni testovi
U ovom članku detaljno ćemo objasniti svaki od ovih testova te pružiti nekoliko savjeta i najboljih praksi za njihovo učinkovito provođenje.
Testovi tipa provode se na šunt reaktoru kako bi se verificirale njegove konstrukcijske karakteristike i pokazala njegova usklađenost s propisanim zahtjevima. Testovi tipa obično se provode jednom za svaki tip ili model šunt reaktora prije nego što se upotrebljava. Slijedeći testovi su esencijalni za provođenje na šunt reaktoru kao testovi tipa:
Ovaj test mjeri otpornost svake zavojnice šunt reaktora pomoću niskonaponskog izravnog struja (DC) izvora i ohmmetra. Test se provodi pri okoliškoj temperaturi i nakon odspajanja svih vanjskih spojeva. Cilj ovog testa je provjeriti kontinuitet i integritet zavojnica te izračunati gubitke bakra.
Mjerene vrijednosti otpornosti trebaju se ispraviti za temperaturu pomoću sljedeće formule:

gdje je Rt otpornost na temperaturi t (°C), R20 je otpornost na 20°C, a α je koeficijent temperature otpornosti (0,004 za bakar).
Ispravljene vrijednosti otpornosti trebaju se usporediti s podacima proizvođača ili rezultatima prethodnih testova kako bi se otkrile bilo kakve anomalije ili odstupanja.
Ovaj test mjeri otpornost izolacije između zavojnica i između zavojnica i zemljenih dijelova šunt reaktora pomoću visokonaponskog DC izvora (obično 500 V ili 1000 V) i megohmmetra. Test se provodi pri okoliškoj temperaturi i nakon odspajanja svih vanjskih spojeva. Cilj ovog testa je provjeriti kvalitetu i stanje izolacije te otkriti bilo kakvu vlagu, prašinu ili oštećenja.
Mjerene vrijednosti otpornosti izolacije trebaju se ispraviti za temperaturu pomoću sljedeće formule:

gdje je Rt otpornost izolacije na temperaturi t (°C), R20 je otpornost izolacije na 20°C, a k je konstanta koja ovisi o vrsti izolacije (obično između 1 i 2).
Ispravljene vrijednosti otpornosti izolacije trebaju se usporediti s podacima proizvođača ili rezultatima prethodnih testova kako bi se otkrile bilo kakve anomalije ili odstupanja.
Ovaj test mjeri reaktanciju svake zavojnice šunt reaktora pomoću niskonaponskog izmjeničnog struja (AC) izvora (obično 10% nominativnog napona) i vatmetra ili analizatora snage. Test se provodi pri okoliškoj temperaturi i nakon odspajanja svih vanjskih spojeva. Cilj ovog testa je provjeriti induktivnost i impedanciju zavojnica te izračunati potrošnju reaktivne snage.
Mjerene vrijednosti reaktancije trebaju se ispraviti za napon pomoću sljedeće formule:

gdje je Xt reaktancija na naponu Vt, a X10 je reaktancija na 10% nominativnog napona (V10).
Ispravljene vrijednosti reaktancije trebaju se usporediti s podacima proizvođača ili rezultatima prethodnih testova kako bi se otkrile bilo kakve anomalije ili odstupanja.
Ovaj test mjeri gubitke svake zavojnice šunt reaktora pomoću niskonaponskog AC izvora (obično 10% nominativnog napona) i vatmetra ili analizatora snage. Test se provodi pri okoliškoj temperaturi i nakon odspajanja svih vanjskih spojeva. Cilj ovog testa je provjeriti učinkovitost i faktor snage zavojnica te izračunati ukupne gubitke.
Mjereni gubitci sastoje se od dvije komponente: