Metode testiranja kabela | Tehnike otkrivanja i lokacije grešaka
I. Metode za testiranje i pregled kabela:
Test otpornosti izolacije: Koristite tester otpornosti izolacije za mjerenje vrijednosti otpornosti izolacije kabela. Visoka vrijednost otpornosti izolacije upućuje na dobru izolaciju, dok niska vrijednost može sugerirati probleme s izolacijom koji zahtijevaju daljnju ispitivanje.
Test održavanja napona: Primijenite visokonaponski test koristeći visokonaponski tester kako biste provjerili može li kabel održavati visoki napon pod njegovim nominiranim radnim uvjetima. Pod normalnim uvjetima, kabel bi trebao podnijeti testni napon viši od nominiranog napona bez propadanja.
Test otpora: Koristite omjer snaga za mjerenje otpora kabela. Ovaj test procjenjuje otpor između vodilaca. Općenito, vrijednost otpora kabela trebala bi biti unutar određenog raspona.
Test kratkog spoja: Koristite tester za kratke spojeve kako biste provjerili postojanje kratkih spojeva u kabelu, poput kratak spojeva između vodilaca ili grešaka prema zemlji.
Test lokacije greške: Kada postoji greška u kabelu, koristite lokator grešaka kako biste točno utvrdili mjesto greške. Uobičajene metode lokacije grešaka uključuju Time Domain Reflectometry (TDR) i Frequency Domain Reflectometry (FDR).
Termografski test: Koristite infracrveni termografski uređaj za skeniranje kabela i otkrivanje potencijalnih lokalnih točaka visoke temperature. Točke visoke temperature često su indikatori problema s kablom, poput prekomjernog struja, lošeg kontakta ili propadanja izolacije.
II. Metode za lokaciju grešaka u kabelu:
Vizualna metoda pregleda: Prvo, pregledajte spoljnju stranu kabela na vidljive oštećenja, poput rezova, pukotina ili starenja. Prijatno promatrajte spojeve kabela i dijelove izolacije kako biste provjerili lakoću, oštećenja ili deteroraciju.
Metoda testiranja otpornosti izolacije: Koristite tester otpornosti izolacije za izvođenje mjerenja otpornosti izolacije. Niska vrijednost otpornosti izolacije može upućivati na greške u izolaciji (npr. oštećena izolacija ili ulazak vlage), što može dovesti do propadanja kruga.
Metoda visokonaponskog testa održavanja napona: Koristite visokonaponski tester za izvođenje testa održavanja napona, obično oko 1,5 puta nominirani napon. Ako kabel uspješno održi test bez propadanja, to upućuje na nepostojanje greške u izolaciji; inače, može postojati greška u izolaciji.
Metoda testiranja AC/DC otpora: Koristite tester AC/DC otpora za mjerenje both AC and DC otpora kabela. Ovaj test provjerava otpor prema zemlji i otpor između vodilaca.
Test lokacije grešaka: Kada je prisutna greška, koristite lokator grešaka kako biste utvrdili točnu poziciju greške. Uobičajene metode uključuju Time Domain Reflectometry (TDR) i Frequency Domain Reflectometry (FDR).
Termografska metoda: Koristite infracrveni termografski uređaj za skeniranje kabela i otkrivanje lokaliziranih točaka visoke temperature, što pomaže u identifikaciji potencijalnih lokacija grešaka.
Metoda testa otvorenog kruga: Izvedite test otvorenog kruga odspajanjem ili ponovnim spajanjem različitih dijelova kabela kako biste provjerili kontinuitet, time identificirajući potencijalne točke otvorenog kruga.
Izbor metoda za otkrivanje grešaka u kabelu treba temeljiti se na stvarnim uvjetima. Bez potrebnih instrumenata, opreme ili relevantne stručnosti, preporučljivo je tražiti pomoć kvalificiranih stručnjaka.
