
U svim novim inženjerskim preduzećima ove ere, pitanje troškova je izuzetno važno. Uloga inženjera je da postigne željeni tehnički rezultat sa najmanjim mogućim troškovima, što ga razlikuje od neinženjera koji bi mogao dostići isti rezultat, ali po kojoj ceni? U industriji proizvodnje električne energije često smo suočeni sa situacijom u kojoj moramo izabrati između opreme visoke cene sa visokom efikasnošću i njihovih niskocenovnih ekvivalenta sa nižom efikasnošću. U prvom slučaju, troškovi uzrokovani kamatama i amortizacijom će biti veći, ali račun za energiju će biti niži u poređenju sa odgovarajućim brojkama u drugom slučaju.
Ovdje dolazi do uloge Elektrotehničara, koji mora ravnotežiti situaciju na način da ukupni troškovi elektroprivrede budu minimalni, te je studija ekonomije proizvodnje električne energije izuzetno važna, uzimajući u obzir sve praktične aspekte.
Da bismo efektivno izveli ekonomiju proizvodnje električne energije, trebalo bi nam znati strukturu godišnjih troškova elektroprivrede i faktore koje one utiču. Ukupni godišnji troškovi elektroprivrede mogu se klasifikovati pod nekoliko podnaslova, a to su,
Fiksni troškovi
Semi-fiksni troškovi
Troškovi rada
Ovo su svi važni parametri vezani za ekonomiju proizvodnje električne energije i detaljno su razmatrani ispod.
Kao što naziv kaže, fiksni troškovi se ne menjaju ni sa kapacitetom elektroprivrede, ni sa operacijom. Ovi troškovi ostaju fiksni u svim okolnostima. Ovi uglavnom uključuju plate viših zvaničnika centralne organizacije i najam zemljišta rezervisanog za buduće širenje.
Ovi troškovi uglavnom zavise od instaliranog kapaciteta elektroprivrede i su nezavisni od električne energije koju elektroprivreda proizvede. Ovi troškovi uključuju sledeće:
Kamatne obaveze i amortizacija kapitala potrebnog za generisanje, prenos i raspodelu mreže, građevine i druge građevinske radove itd. Kapitalni troškovi elektroprivrede takođe uključuju kamate plaćene tokom konstrukcije, plate inženjera i drugih zaposlenih, razvoj i izgradnju elektrane. Takođe uključuju troškove transporta, rada i sl. za pripremu i instalaciju opreme, svi su ti uključeni u ukupnu ekonomiju proizvodnje električne energije.
Posebno je važno napomenuti da u nuklearnim elektranama kapitalni troškovi uključuju i troškove početnih nabavki nuklearnog goriva minus vrednost nakon korišćenja na kraju korisnog veka.
Takođe uključuju sve vrste poreza, premije osiguranja na police za pokrivanje rizika od slučajnih kvara.
Najam plaćen za zemljište stvarno korišćeno za konstrukcijske svrhe.
Troškovi usled pokretanja i gasenja elektrana takođe spadaju u ovu kategoriju, kada elektrana radi na jednom ili dva smene.
Troškovi rada ili troškovi rada elektrane, verovatno predstavljaju jedan od najvažnijih parametara prilikom razmatranja ekonomije proizvodnje električne energije, jer zavise od broja sati kada elektroprivreda radi ili od broja jedinica električne energije koje se proizvedu. Oni su u suštini sastavljeni od sledećih troškova:
Trošak dostave goriva zajedno sa troškovima obrade goriva u elektroprivredi. Ugrji se koriste u termoelektrani, a dizelsko ulje u dizelskoj stanici. U slučaju hidroelektrane nema troška goriva, jer je voda besplatni dar prirode. Međutim, hidroelektrana zahteva veće investicione troškove, a njihov megaVatski izlaz je niži u poređenju sa termoelektranama.
Rashod materijala za održavanje i popravku i plate nadzornog osoblja angažovanog u upravljanju elektroprivredom.
U slučaju termoelektrane, ekonomija proizvodnje električne energije uključuje i trošak hranića za kotao, kao i trošak obrade i kondicionisanja vode.
Pošto se stepen istrošenja opreme zavisi od intenziteta korišćenja elektroprivrede, trošak masnih ulja i popravka i održavanja opreme takođe spadaju u troškove rada.
Dakle, možemo zaključiti da ukupni godišnji troškovi proizvodnje električne energije i ukupna ekonomija proizvodnje električne energije mogu se predstaviti jednačinom,
Gde 'a' predstavlja ukupne fiksne troškove elektroprivrede, i nisu povezani sa ukupnim izlazom elektroprivrede ili brojem sati kada elektroprivreda radi.
'b' predstavlja semi-fiksne troškove, koji uglavnom zavise od ukupnog izlaza elektroprivrede, a ne od broja sati kada elektroprivreda radi. Jedinica za 'b' je idealno izabrana u kW.
'c' u suštini predstavlja troškove rada elektroprivrede, i zavise od broja sati kada elektroprivreda radi kako bi proizvela određeni megaVatski izlaz. Jedinica mu je dana u kW-h.
Izjava: Pozdravljamo original, dobre članke vredne deljenja, ukoliko postoji kršenje autorskih prava kontaktirajte za brisanje.