RTD-i i termoelementi: Ključni senzori temperature
Otpornički senzori temperature (RTD) i termoelementi su dva temeljna tipa senzora temperature. Iako oba služe primarnoj funkciji mjerenja temperature, njihovi operativni principi značajno se razlikuju.
RTD ovisi o predvidljivoj promjeni električnog otpora jednog metalnog elementa s promjenom temperature. S druge strane, termoelement funkcionira na osnovu Seebeckovog učinka, gdje se generira razlika naponâ (elektromotorna snaga, EMF) na spoju dvaju različitih metala, a taj napon odgovara razlici temperature.
Osim ovih dvaju, drugi uobičajeni uređaji za mjerenje temperature uključuju termostate i termistore. Općenito, senzori temperature funkcioniraju otkrivanjem fizičkih promjena, poput otpora ili napona, koji koreliraju s toplinskom energijom unutar sustava. Na primjer, u RTD-u promjene otpora odražavaju promjene temperature, dok u termoelementu promjene EMF-a indikiraju promjene temperature.
Ispod ćemo istražiti ključne razlike između RTD-ova i termoelemenata, proširivši se izvan njihovih osnovnih operativnih principa.
Definicija RTD-a
RTD znači Otpornički senzor temperature. On utvrđuje temperaturu mjerenjem električnog otpora metalnog elementa za očitavanje. Kako temperatura raste, otpor metalne žice raste; obrnuto, pada kako temperatura pada. Ova predvidljiva veza između otpora i temperature omogućuje točno mjerenje temperature.
Metali s dobro karakteriziranim krivuljama otpora-temperature obično se koriste u izradi RTD-ova. Uobičajeni materijali uključuju bakar, nikal i platnu. Platna najčešće se koristi zbog svoje odlične stabilnosti i linearnosti u širokom temperaturnom rasponu (obično -200°C do 600°C). Nikal, iako je jeftiniji, pokazuje nelinearno ponašanje iznad 300°C, ograničavajući njegovu upotrebu.
Definicija termoelementa
Termoelement je termoelektrični senzor koji generira napon u odgovoru na razlike temperature putem termoelektričnog (Seebeckovog) učinka. Sastoji se od dva različita metalna voda spojena na jednom kraju (mjerni spoj). Kada je taj spoj izložen toplini, generira se napon proporcionalan razlici temperature između mjernog spoja i referentnog (hladnog) spoja.

Različite kombinacije metala daju različite temperaturne raspone i karakteristike izlaza. Uobičajeni tipovi uključuju:
Tip J (Željezo-Konstantan)
Tip K (Kromel-Alumel)
Tip E (Kromel-Konstantan)
Tip B (Platina-Rodium)
Ovi standardizirani tipovi omogućuju termoelementima da funkcioniraju u širokom rasponu, obično od -200°C do preko 2000°C, čime su pogodni za primjene visokih temperatura. Termoelementi su također poznati kao termoelektrični termometri.
Ključne razlike između RTD-a i termoelementa

Zaključak
Oba RTD-i i termoelementi nude posebne prednosti i ograničenja, čime su pogodni za različite primjene. RTD-ovi su preferirani gdje je visoka točnost, stabilnost i ponavljajućost ključna, poput u laboratorijskim i industrijskim procesima kontrole. Termoelementi su idealni za primjene koje zahtijevaju širok temperaturni raspon, brzu reakciju i ekonomičnost, posebno u okruženjima s visokim temperaturama. Izbor između ta dva koncepta u konačnici ovisi o specifičnim zahtjevima primjene, uključujući temperaturni raspon, točnost, vrijeme reakcije i proračun.