
Digitalni multimerter je uređaj čije ime sadrži dve reči: Digitalni i Multimerter. Pokušajmo prvo da analiziramo zašto su tu te reči, odnosno šta svaka od njih zapravo nosi, što nam pomaže da razumemo šta radi multimerter. Prva reč – digitalni – ukazuje na to da merilo ima digitalni ili kristalni displej, dok druga reč – multimerter – ukazuje na to da se ovaj jedan uređaj može koristiti za više namena, odnosno da može mjeriti više parametara. Tipičan digitalni multimerter će izgledati kao što pokazuje Slika 1 i sastoji se od selekcionog prekidača, displeja, priključaka i sondi kao glavnih delova.
Ovdje sondi treba da se ubace u odgovarajuće priključke i da se povežu sa parametrom koji treba ispitati. Tijekom toga, treba osigurati da je selekcioni prekidac postavljen na poziciju koja je odgovarajuća za mjerenje. Kada to bude urađeno, multimerter će prikazati vrednost parametra koji se analizira.
Opšte digitalni multimerteri se koriste za merenje tri važna parametra, a to su struja, napon i otpor. Osim ovih, mogu se koristiti i za specijalne funkcije poput provere dioda, merenja kapacitansa, tranzistora hFE ili DC strujnog pojačanja, merenja frekvencije i provere kontinuiteta. U ovom članku dajemo kratki opis najčešće korišćenih primena multimertera, koje su merenje struje, napona i otpora zajedno sa proverom dioda i kontinuiteta.
U ovoj kategoriji, digitalni multimerter imitira ponašanje ampermetra jer se koristi za merenje struje. Da bi to ostvarili, ubacite crvenu sondu multimertera u jedan od priključaka za merenje struje: mA (za merenje niske struje) ili 20 A (za merenje veće struje). Povežite merilo uz liniju kroz koju se treba mjeriti struja (ništa drugo do serijsko spajanje). Zatim postavite aproksimativnu skalu oko koje očekujemo da će biti struja u ampermetru na Slici 1. U ovom stanju, ako uključimo napajanje, tada će merilo prikazati struju koja teče kroz krug.
Kada je podešen za merenje napona, multimerter deluje kao voltmetar. Da biste počeli, morate ubaciti crvenu i crnu sondu multimertera u priključke označene sa ‘V’ i ‘COM’, redom. Zatim treba izabrati očekivani opseg u kome će biti napon. Istovremeno, treba i odabrati AC ili DC u voltmeterskom delu Slike 1. Učinivši to, merilo će prikazati vrednost napona, pod uslovom da spojite probe na komponentu (u paralelnom obliku) ili na tačku gde treba mjeriti napon.
U ovom slučaju, konfigurišemo multimerter da deluje kao ohmometar. Ovdje crvena i crna sonda multimertera ubacuju se u priključke označene sa ‘V’ i ‘COM’, redom, dok je selekcioni prekidac postavljen na očekivani opseg u ohmometerskom regionu (Slika 1). Sad, probe treba da se povežu na komponentu čiji otpor treba da se zna. Učinivši to, dobijamo čitanje na displeju multimertera koji prikazuje vrednost otpora.
Za ovaj slučaj, ubacite probe u priključke kao u slučaju merenja napona i postavite selekcioni prekidac na poziciju za proveru dioda prikazanu na Slici 1. Sada, kada crvena sonda multimertera bude povezana sa pozitivnim terminalom dioda, dok njegova negativna sonda bude povezana sa negativnim terminalom dioda, tada treba da dobijemo nisku vrednost na multimerteru. S druge strane, ako povežemo crvenu sonda na negativni terminal dioda, a crnu na pozitivni terminal, tada treba da dobijemo visoku vrednost. Ako dobijena čitanja budu u skladu sa našim očekivanjima, tada kažemo da diod radi ispravno; inače ne. Više informacija o ovome može se pronaći u članku “Testiranje dioda”.
Provera kontinuiteta koristi se da bi se saznalo da li postoji neka putanja niskog otpora između dve tačke, odnosno da li su tačke kratko spojene. Da bi se ovo ostvarilo, probe se ubacuju u priključke kao u slučaju merenja napona, a selekcioni prekidac se postavlja na poziciju za proveru kontinuiteta (Slika 1). Zatim, tačke koje se testiraju dodiruju se sondama. Sada, ako multimerter izda zvuk, to znači da su tačke kratko spojene, a u suprotnom, otpor između njih može se pročitati sa displeja.
Izjava: Poštovanje originala, dobre članke vredi deliti, ako postoji kršenje autorskih prava molimo kontaktirati za brisanje.