Kako se visok impedansni električni kvar razlikuje od niskog impedansnog kvara

Električne greške visokog impedansa (High Impedance Fault, HIF) i električne greške niskog impedansa značajno se razlikuju po svojim karakteristikama i opasnostima koje predstavljaju u električnim sistemima. Razumevanje ovih razlika je ključno za dijagnozu i prevenciju grešaka. Evo osnovnih razlika između ova dva tipa grešaka i kako ih prepoznati:

Električna greška visokog impedansa (HIF)

Karakteristike

1. Viši impedans: U slučaju električnih grešaka visokog impedansa, impedans na mjestu greške je veći, što znači da je otpor strujanju veći.

2. Niža struja: Zbog višeg impedansa, struja koja teče kroz mjesto greške obično je niža, čime se tradicionalnim uređajima za zaštitu od prekomjerne struje teško detektuju.

3. Lokalizirano zagrijavanje: Iako je struja niža, zbog višeg otpora može doći do lokalnog pregrjevanja blizu mesta greške.

4. Intermitentne: Greške visokog impedansa mogu biti intermitentne, čime postaju izazovne za detekciju standardnim metodama nadzora.

Metode identifikacije

1. Detekcija temperature: Koristi infracrvenu termografiju za inspekciju raspodjele temperature električnog opreme; anormalni točkovi visoke temperature mogu ukazivati na prisustvo greške visokog impedansa.

2. Detekcija napona: Mjeri promjene napona blizu mesta greške; greške visokog impedansa mogu uzrokovati fluktuacije napona.

3. Audio nadzor: Greške visokog impedansa mogu proizvesti šipuljanje ili brumiranje, što može pomoći u identifikaciji potencijalnih grešaka.

4. Detekcija parcijalnog iskapanja: Koristi opremu za detekciju parcijalnog iskapanja (PD detekcija); greške visokog impedansa često uključuju fenomene parcijalnog iskapanja.

5. Analiza harmonika: Koristi alate za analizu harmonika kako bi se detektirao harmonijski sadržaj u mreži; greške visokog impedansa mogu povećati harmonike.

Električna greška niskog impedansa

Karakteristike

1. Niži impedans: U slučaju električnih grešaka niskog impedansa, impedans na mjestu greške je niži, što znači da je otpor strujanju minimalan.

2. Viša struja: Zbog nižeg impedansa, struja koja teče kroz mjesto greške je značajna, lako aktivirajući uređaje za zaštitu da prekidaju rad ili paljući sigurnosne prekidače.

3. Očigledni znakovi greške: Greške niskog impedansa obično pokazuju jasne znakove kao što su iskre, dim ili gorenje.

4. Neprekidne: Greške niskog impedansa obično su neprekidne i lakše su za detekciju standardnim metodama nadzora.

Metode identifikacije

1. Detekcija struje: Koristi transformatore struje (CTs) za mjerenje struje; veće struje mogu ukazivati na grešku niskog impedansa.

2. Detekcija napona: Mjeri promjene napona blizu mesta greške; greške niskog impedansa mogu rezultirati padom napona.

3. Rad uređaja za zaštitu: Nablizi rad uređaja za zaštitu, poput prekidivanja prekidača ili paljenja sigurnosnih prekidača, koji su tipični znakovi grešaka niskog impedansa.

4. Indikatori grešaka: Traži očigledne znakove grešaka, poput iskara, dima itd.

Sažetak

Električne greške visokog impedansa i greške niskog impedansa pokazuju različite karakteristike u električnim sistemima, a njihove metode identifikacije se razlikuju. Greške visokog impedansa, karakterizirane nižom strujom, su teške za detekciju tradicionalnim uređajima za zaštitu i zahtijevaju metode poput detekcije temperature, napona, audio nadzora i detekcije parcijalnog iskapanja. S druge strane, greške niskog impedansa, karakterizirane višom strujom, su lakše za detekciju putem detekcije struje, napona i promatranjem rada uređaja za zaštitu.

U praktičnim primjenama, kako bi se osiguralo bezbedno funkcionisanje električnih sistema, treba redovno vršiti pregledi i održavanje električne opreme, zajedno sa odgovarajućim preventivnim mjerama kako bi se pravo vreme identificirale i obradile potencijalne greške visokog i niskog impedansa.