Razlozi zašto se parne turbine ne koriste za proizvodnju struje mogu uključivati nekoliko aspekata:
Tehničke ograničenja: Iako su parne turbine izuzetno učinkovite u mnogim situacijama, možda nisu prikladne za sve primjene. Na primjer, parne turbine mogu biti prevelike ili prekomplikirane za određene male ili mobilne uređaje.
Eko-faktori: Parne turbine obično ovisile o fosilnim gorivima (kao što je ugljen) za proizvodnju para, što može rezultirati visokim emisijama ugljičnog dioksida i zagađenjem okoliša. S porastom svijesti o okolišu, snažnija je preferencija za čiste izvore energije, poput vjetra, sunca i nuklearne energije.
Financijski problemi: Trošak instalacije i održavanja parnih turbin može biti visok, posebno za mala ljestvica ili distribuirana sustava proizvodnje struje. Također, proizvodnja struje pomoću parnih turbin može zahtijevati značajnu infrastrukturnu podršku, kao što su kotlovi, hlađeni sustavi i mreže cjevovoda.
Problemi s učinkovitosti: Iako parne turbine mogu postići visoku učinkovitost pod određenim uvjetima, njihova učinkovitost može biti niža u drugim situacijama. Na primjer, kada dođe do značajnih promjena opterećenja, učinkovitost parne turbine može opasti.
Razvoj alternativnih tehnologija: S napretkom tehnologije, pojave su se mnoge nove tehnike proizvodnje struje, poput gorivnih celija, superkondenzatora i naprednih baterijskih tehnologija. Ove nove tehnologije mogu pružiti prednosti nad parnim turbinama u određenim primjenama.
Zaključno, razlozi zašto se parne turbine ne koriste za proizvodnju struje mogu biti višestruki, uključujući tehničke, ekološke, ekonomske i utjecaje alternativnih tehnologija. Međutim, vrijedi napomenuti da parne turbine ostaju jedan od glavnih načina proizvodnje struje u mnogim velikim elektranama, posebno kada je potrebna visoka snaga isporuke.
