
Prijelaz u par je fenomen koji se događa kada su ispod pritiska kondenzat izložen nižem pritisku, što uzrokuje da se dio vode pretvori u par. Taj proces može se koristiti za oporavak energije iz kondenzata i njegovo korištenje za razne svrhe. U ovom članku objasniti ćemo što je prijelaz u par, kako se razlikuje od normalne proizvodnje para, kako se može izračunati i kakve su njegove posljedice i primjene.
Prijelaz u par definira se kao formiranje para iz topljenog kondenzata kada se oslobodi pod smanjenim pritiskom. To se događa jer kondenzat ima više energije nego što može sadržati na nižem pritisku, a ova suvišna energija koristi se za pretvaranje dijela kondenzata u par.
Na primjer, ako imamo 1 kg kondenzata na 6 bar (g) i 165 °C, i oslobodimo ga na atmosferski pritisak (0 bar (g)), dio kondenzata će se pretvoriti u par. Količina parskog para koja se stvara ovisi o entalpiji (sadržaju topline) kondenzata i temperaturi zasićenja (točke ključanja) vode na nižem pritisku.
Normalna proizvodnja para uključuje zagrijavanje vode u kotlu ili generatoru para za oporavak toplinske energije (HRSG) pomoću primarnog ili sekundarnog goriva, poput ugljena, plina, ulja ili biomase. Voda se zagrijava dok ne doseže temperaturu zasićenja na određenom pritisku, a zatim se isparava u par.
Prijelaz u par, s druge strane, ne zahtijeva nikakvu vanjsku izvor topline ili gorivo. To je automatski fenomen koji ovisi o parametrima kondenzata (pritisak i temperatura) i parametrima sustava (pad pritiska). Parski par se generira kada visokopritiski kondensat prije parnog zatvora bude izložen velikom padu pritiska tijekom svog izlaska.

Količinu parskega para koji se proizvede može se izračunati koristeći sljedeću formulu:

Kontrola parskega para: Prijelaz u par također se može kontrolirati i regulirati pomoću uređaja poput ventilatorskih ventila smanjenja pritiska, orificnih ploča ili sustava oporavka parskega para. Ovi uređaji mogu smanjiti pritisak i temperaturu kondenzata na željeni nivo, omogućujući korištenje parskega para za različite svrhe.
Sigurnost parskega para: Prijelaz u par može predstavljati sigurnosne opasnosti ako se ne pravilno obrađuje ili ventilira. Prijelaz u par može uzrokovati ozljede, oparove ili eksplozije ako dođe u kontakt s ljudima ili opremom. Da bi se osigurala sigurnost, prijelaz u par treba izolirati od osoba i opreme pomoću izolacije, štitova ili prepreka, te ga ventilirati kroz sigurne lokacije.
Prijelaz u par je fenomen koji se događa kada su ispod pritiska kondenzat izložen nižem pritisku, što uzrokuje da se dio vode pretvori u par. Taj proces može se koristiti za oporavak energije iz kondenzata i njegovo korištenje za razne svrhe. Prijelaz u par se razlikuje od normalne proizvodnje para u tome što ne zahtijeva nikakav vanjski izvor topline ili gorivo.
Količinu parskega para koji se proizvede može se izračunati koristeći formulu temeljenu na entalpiji kondenzata i temperaturi zasićenja vode na nižem pritisku. Prijelaz u par ima nekoliko posljedica i primjena u raznim industrijskim procesima, poput oporavka energije, povratka kondenzata, prepreke udara vode, kontrole parskega para i sigurnosti parskega para. Prijelaz u par treba pravilno obrađivati i ventilirati kako bi se izbjegle bilo kakve opasnosti ili oštećenja.
Izjava: Poštujte original, dobre članke vrijedi podijeliti, ukoliko je došlo do kršenja autorskih prava molimo kontaktirajte za brisanje.